Brute Force

Pri spavanju život nas kuha, peče, prži svake jebene noći. Svaki put kad se okrenemo, donja strana tijela se zapeče, upija ulje koje je prethodno kuhar nam naš dodao. Ponekad se okrenem u noći naopako, tada život kuha. Pravi neku čorbu, begovu ili onu bljutavu sa krompirom. Ponekad zna ispast dobra. Sve zavisi kakvi nas ljudi konzumiraju. Ima onih što se uvijek žale na jelo, onih što im je svejedno. Ima i onih što mrze hranu i anoreksični su! I kuhar mora jesti! Život nas polahko jede, jer nije da ne vole kuhari jesti. Jedu što moraju. Ali u ovom slučaju život ima puno namirnica (ljudi), pa može da bira. Hoće li napraviti ovako, na ovaj način, marinirano, pohovano... I onda nas servira ljudima (kako već spomenuh). Mi svakim danom postajemo kraći, kraći i kraći

Sinoć sam provjerio mejl! O da. Da nisam, ne bih ni pisao ovaj post koji je više komentar na neke kolektivne zavrzlame koje svi imamo. Ako misliš da ih nemaš, vidjećeš da nisi upravu.

Dakle, stigao mejl od stranice FixYa koja kako kaže samo njeno ime (i naslov posta), nudi neka rješenja (solucije) na sve naše probleme ? Daj ba, problemi jesu rješivi, ali nismo mi bogovi i očevi (možda i jeste) da pročitamo svakog havera što napiše neku "soluciju" i da to sami izvedemo.
Na stranicu sam se bezveze registrovao da bih i ja ponudio rješenje koje je ispravno, to jest radi. Prošle godine sam nešto zajebao monitor, pičile su mi nekakve bijele linije po njemu. Ja sam tu kriv, ja sam to i riješio i napisao rješenje. Ali jebo te led, pitanje: "Nešto mi auto izbacuje u ler, iz pete u treću..." i slično. Pa idi automehaničaru pička li ti materina. Nisi ti direktno kriv za taj problem. Šta ti mogu ljudi reći drugo nego: "Pogledaj ovo, pročitaj ovo..." Još gore pitanje problema: "Ne rade mi JKLMN slova na laptopu" - Ej buraz, vidi u kontrol panelu... Ma idi baci to kroz balkon i kupi novo.
Pardon, to je bilo grubo... Idi majstoru nek vidi šta je. I tako dosta primjera.

Internet nije džabe,
pa tako nije ni u stare babe.
Vrijeme nije džabe,
idi pitaj svog babe.

(Ni ovi stihovi nisu džabe).

Muzička podloga: Paradise Lost - Permanent Solution

Danas čuo bezveze u kafani od očeve raje. Čak sam bio upitan jesam li bio na tom događaju u subotu navečer kada su specijalci reagovali protiv navijača (kako doznajem) i ostalih koji su se tu našli. Naravno nisam bio prisutan i bolje je, ne ? Pročitao sam isto da vlasnik lokala "Sloboda" nije najavio svirku/nastup Ede Maajke, što je još jedan od belaja... To je isto kao da si utajio porez, opro koji milion kinti, ali što je najgore ovdje se radi o sigurnosti. Fudbal kod nas, liga naša neka ? Ma daj ba, jel me zajebaješ! To nije vidjelo sporta, a ovi hvala kurcu pobjedili, a Fukarama kurac posto falus pa da malo razdrmaju situaciju. To je takva kategorija ljudi kojima je samo do nekakvog razbijanja. Pa nije ovo Engleska i dokumentarac o "nogometnom huliganstvu". Podržavam ove kapsove, Bobije, specijalce jer su ih barem isprebijali što su nepismeni (što se da zaključiti iz komentara na Klixu...)

Ova priča nema veze sa tavanom, ali je usko povezana sa tavanom.

Mome gradu definitivno treba neki dobro snabdjeven record store/shop šta već. Nervira me što ne mogu kupiti original cd, kasetu ili ploču nekog od omiljenih izvođača. Možda sam za dvoje iza zareza (kaseta i/ili ploča) zakasnio malo više, ali nije ni to veliki problem. Postoji polovno. Ali treba prodavnica u Tuzli! Možda pretjerujem i preuveličavam, ali bi bilo lijepo prema ljudima čiju muziku slušaš da kupiš neki cd ili slično. Opet kažem nije nemoguće. Postoji internet prodaja, pre-orderi, pičke materine. Ali svaki vid saradnje sa ljudima (pogotovu preko žice pa i telefonske) je težak i ne radi mi se. Kad sam bio na koncertu Metallice 2010. godine, vidio sam u jednom tržnom centru njihove albume. Nisam ništa kupio jer su bili jebeno skupi. Nekih 80 kuna. Ali da živim u Zagrebu sigurno bih prvom prilikom kupio jedan, dva, tri, pet... sve! Jedino sam uspio kupiti kod nas zadnji cd Zabranjenog Pušenja i to je to.

Da vas pitam, da li mislite da treba navedeno ili je to luksuz ?

"Listam" fejsbuk i naletim na pjesmu za Euroviziju koju izvodi Željko Joksimović koju je postavio jedan haver. Onako privukli me komentari na engleskom, pa počnem čitat, kad ono: "see, coldplay paradise intro man :)" Rekoh, hajd da baš vidim/čujem, kad ono ista melodija u pičku mile materine. Volim pjesmu od Coldplay-a, smatrao sam prije Joksimovića dobrim pjevačem, zajedno sa Merlinom koji je lani isto mazn'o neku lijevu pjesmu... Evo im karina, pa i ona Regina usrana malo plagirala Coldplay sa spotom.

Eto šta znamo, samo krast.

Dvadeset i prvo stoljeće, demokratija, sloboda izražavanja... Ovako su me učili u školi i to friško.
Ali, slijep da vidi, vidio bi da je to "prošarano" lažima, obmanama i slično.
Danas u svijetu ima dosta novinskih listova, TV kuća, radio stanica, a i da nema, tu je internet. Jeftin na prvi pogled, a ustvari obrne milione i milione dolara, eura, maraka, jena, tolara, kruna... (shvatili ste, para!). Za svaki posao najbitnija je reklama! O da jeste. Smatram da nema dobre odnosno loše reklame, nego je fazon u njenom plasiranju. Milion na dan vidim jednu te istu reklamu (i više njih), da je moja mlađa sestra toliko pobudalila da ih ponavlja. Pa samo pogledajte ovih reklama po bloggeru, jebeš više i Nokiju (iako volim tu marku)... Isto tako je i sa poznatim ličnostima i njihovim pojavama na televiziji, novinama, radiju, šta ja znam čemu. Ljudi se reklamiraju brate. Skandal nije ništa drugo nego "loša" reklama. Isto je sa svim onim lajkovima po fejsbuku jednog prosječnog benda koji ima oko 6 miliona lajkova. Zamislite koja je to manipulacija! Poslušaćete barem jednu pjesmu, bila ona karina ili dobra.

Mediji su i religija, nerado to kažem, pošto ne volim baš pričat o vjeri ili ti ga o religiji, a nisam posebno religiozan (čitajte agnostik sam). Zamislite vi sad koliko ima vjernika na planeti, svih vjera. Koliko vjernika plati neke crkvene dadžbine (?), hodžarine (!), koliko ljudi posjeti Kabu i plati čak i životom. Sad sam evo sam sa sobom razbistrio da je vjera opet najveći i najjači medij. Ali nekako kao da su je komunisti izmislili (samo kažem iz zajebancije, jer su je oni i branili), jer nemaš se u vjeri šta bunit i pitat pitanja. Ako ćeš se bunit nemoj vjerovat, a ako ćeš postavit pitanje neko nećeš dobit odgovora od ni jednog hodže ili popa. Isto kao kad nazovete npr u emisiju "Zabranjeni forum", pa vam oni političari (opet nisam siguran koliko ih bude), nekakvi aktivisti, pičke materine napričaju vam svašta, ali odgovora nema.

Puno sam se sad zakačio za vjeru u ovom drugom pasusu, pa bih da skratim i završim današnji post, kojeg već danima imam u glavi. Dakle, reklamirajte se uz prethodnu prodaju (na ovaj ili ovaj način), kako biste imali para da platite reklamu. Napravite tviter, fejsbuk. Prošetajte malo do neke TV kuće, uradite koji intervju... Dosta postoji zanimanja, pa razmislite.

Kada sam bio mali ili kada sam bio manji. Izaberite šta ćete, bukvalno ili doslovno... opet izaberite... Dakle, kad sam bio mali imao sam nekakvu crnu satelitsku koja je "hvatala" jedno 50-tak kanala. Bila je ružna k'o lopov. Najviše sam volio da gledam erotiku, a pored erotike i njemačke kanale, poput Super RTL i RTL II. Ubrzo mi je dosadila ta cenzurisana golotinja koja me je pozivala sa rečenicom "Šik mih ajn sms", i ubrzo su crtani filmovi postali tolike karine, da sam prestao gledati ih. A gledao sam Winx Club prije svake današnje djevojčice, Tomicu i prijatelje prije svakog današnjeg klinca od 5-6 godina. Ubrzo je se i satelitska sjebala, na mrtvo...

Poslije toga, nije bilo ni riječi o njemačkom. Zaboravio sam zvučnost jezika, a Bog dao Njemci su svaku jebenu američku seriju prevodili... Zaboravio sam i ono malo riječi što sam znao; poput leka, kul, oke, super. Haha.
Završilo se i moje osnovno školovanje bez njemačkog. Kada sam došao u prvi razred srednje imali smo naravno njemački jezik, imamo ga i danas dan. No, profesorica koja nam je ga predavala u isto vrijeme nam je bila i razrednica. Pa dođe čas njemačkog, a on stane ganjat opravdanja od onih koji su izostali taj i taj dan, počne "ribati" one koji su pobjegli, onda počne rješavat brdo razrednih problema... Nismo sretno naučili ni brojati do deset.

U drugom razredu smo samo ponavljali, ponavljali i ponavljali.

U trećem (sada) smo se makli lafo malo dalje, ali opet kao razred gledano nemamo pojma. Mislim, imam ja sada dvije petice, imao sam ih i u prošlim razredima, ali nije to ono znanje da se kaže, eh to je to! Ja se sada svakako zajebajem na časovima. Dođe profesorica i kaže "Guten tag", a ja kažem: "Guten tagen" ili jednostavno "Dobri den" (pošto priča žena i češki). Ako ima riječi sa uduplanim slovima, npr mm, kao što su: zusammen, genommen, a bome i sollen, ja to odužim, pa kažem cuzaaaaamen, genooooooomen, soleeeeeeeen (što ujedno tako oduženo znači opanci). Svašta još izvaljujem, spominjem nacističku Njemačku i slično. A zašto !? - Pa zato jer starog konja ne možete ništa naučiti i neću sad da učim tobože neki jezik za koji je davno proš'o voz.

Aufiderzen

Nakon barem 200 puta odslušanog EP-a "Prazan pogled" požeškog benda "Nonsense" spreman sam napisati pošteniju recenziju. Nešto duže od onoga što sam pisao kada sam tek skinuo (i na moju i na bendovu žalost) ovaj fenomenalan materijal.

Prvo što sam zapazio bila je fenomenalna "vožnja" bubnja, melodičnost panka, a zapravo dosta metalizirane gitare. Što ne bi valjalo da je npr neki Hatebreed/Agnostic Front tj. new school fazon.
Ovo je pravi hardcore punk, i muzički (instrumentalno), a i vokalno (lirički).

Prva pjesma "Primitivna provincija" upravo govori o stanju, hajmo reći na cijelome Balkanu, jer to i jeste tako. Pjesma traje 1:31 i krasi je podmukao dupli bas, dobra bas linija. Koju sam tek jučer skontao, poslije održane probe upravo samo sa basistom, pa sam eto, slušao samo bas i sramota za mene, hehe.

"Moral" za mene ima najjači tekst. Na prvi pogled kontaš da se radi o kurvama, ali poslije skontaš da se radi o "prodavanj" cijelog društva!

"Hvala" mi je najdraža pjesma. Vesela mi je. Lični osjećaj mi je nekako: "Hvala vam za sve (hvala vam za ništa).

"Kolektivno ludilo" - "Svi smo znali sve", dakle opet boljka društva. Svi znamo sve i svi smo najpametniji.

"Plodovi pakla", odličan tekst, brejk pri kraju je odličan i melodičan, a traje samo 1:33

"Osuda" - U smrti rođeni, životi bez budućnosti, šutiš, trpiš, čekaš smrt. I tako dva puta u 1:16. Tekstualno "najteži" tekst na EP-u, muzički da i ne pričam, odlično se uklapa.

"Bijelo roblje" - najduža pjesma 1:55. Nerazumijem baš tekst toliko, odnosno dio kada gitarista pjeva. Zanimljiv dio teksta: "Sjene usred pustinje, samo patnja ostaje..."

"When All Golden Turned to Shit" - obrada "Impaled Nazarene"-a. Pa dobro je i obrada legla. Čak mi se čini i boljom od originala, jer mi original nekako "šteka" na rifovima.

Nešto me u posljednje vrijeme nerviraju ljubavni/emotivni gifovi, pogotovu ako su muškarci "glavni" likovi.

Vau

Mirza Dropić, sin Ekrema i majke... ah, pa majke. Veoma klimava ličnost u današnjem društvu. Njegov najveći problem je što je iz takve sredine, bolje rečeno iz takve porodice u kojoj se radi, a ponekad i krade. Tako Mirza zna doći u školu sa Fantom u staklenci, pečatom JU Doma zdravlja opštine Lukavac i slično. I ne čudilo me, kad živi u Puračiću.

Kada smo bili prvi razred stalno je bježao. Ja sam mislio da će pasti na godinu, ali hoće kurac. Poklonili mu nekako ocjene. Čak sam mu i ja budala pomogao. Ali hajde eto..
Prošao je i drugi razred, ali bez moje pomoći. Čim me upita za pomoć, ja kažem nemam pojma, ne mogu ti ja to i slično.

Sada u trećem razredu je profesorica knjigovodstva rekla da će ostat neocjenjen ili barem oboren iz tog predmeta, kaže žena da ne može dati ocjenu kada ga nema na više od 30 % časova.

Njegov odnosno problem naše (razredne) zajednice nije u tome što on bježi. Jebat ga, neka bježi, sebi će nauditi. Ali on se ponaša neprirodno. Nije retardiran, malouman ili lud. Zna bolje matematiku od mene.

Kada je vašar u Puračiću nema ga po 7 dana u školi. Nosa skakavca redovno u torbici i priča "zanimljive" priče, poslije kojih se možeš samo ismijati ko budala na brašno.

Evo, ispričaću neke: Kad je u nas bila jednom motorijada u Lukavcu, neki je momak podvalio mušicu nekoj curi i ona se nabijala na mjenjač od auta i umrla. Ha, ha, ha...

Ja imam tetka (ili nešto slično)  Gerija u Njemačkoj, Minhenu. Drži stadion. (Da nije Alijanc Arena?)
Svi muškarci iz razreda su se smijali.

Znao je često pokazivati svoje borilačke vještine i uvijek leti da nekog čvakne, a to svima ide na živce.

Danas sam mu dao da telefonira, čak je poslao i poruku, koju nije izbrisao. Pa evo je: "Mirza je ovde de dodi na stanicu u lukavcu. 4.40 neznam kako al dodi." K'o da je telegramom slao...
U nedostatku kredita reče: "Heeej, pa kod tebe nisu minute!" Ja sam na to odgovorio: "Nisi me ni pit'o jesul'."

Uglavnom, to je to.