Brute Force

Bila mu je privjesak.

20.09.2016.

poluprivatna ispovijest [9]

Čekam danas autobus na stanici sa svojom novom curom. Malo neke romantike, ovo ono... Prekide nas neka djevojka sa gitarom u ruci i slušalicama u ušima.

"Oprostite, znate li je li prošao autobus za Srebrenik?"

"Ne znamo", odgovorišmo u glas.

"Ali ja znam, da bi ti mogla svirat sa mnom", dodadoh...

Moja me cura ufati za uho i odvede dalje.

"Kad dođemo kući, krvi ću ti se napit!", reče ona meni...

Ja evo ne znam, ja došao kući, nje nema nigdje. Ne odgovara na poruke, na pozive. A nisam ni uzeo broj od one zbeatovima doktora dreja. Suzu ću pustiti...

16.09.2016.

dvogled

Topola Mjeseca čeka
Uvijek na istom mjestu.

On lažno ašikuje
Sa ostalim biljkama.

I uvijek se vrati
Gledati Topolu.
15.09.2016.

Dvije birtije

Da sam neutralan, meni bi i Zoranova kafana izgledala ko kafana najobičnija, gdje penzioneri piju rakiju i umaču onu lepinu u grah za meze.

Već godinu dana jedem kod Zorana. Zoran to drži sve pod kontrolom.

Par kvadrata, starinske stolice, bijeli ukapani stolnjaci. Ništa posebno. Da sam picajzla ne bih nikad ni ušao kod njega i vraćao se već kako sam naveo, godinu dana. Možda malo duže ili kraće, nebitno. Zaokružite.

Ja volim sve one stalne penzionere i svima znam imena i sve pozdravim sa pozdravom "Đeste momci"

Njima drago, počnu me pitati kako sam i kako ide. Ja odgovorim poluprivatno, ko i vama ovdje što pišem nekad poluprivatno. Jer ljudi, pa i vi volite (polu)privatne stvari.

Kod Zorana u kafanu sam jednom došao u 6:30 u jutro. Kod Zorana u kafani bih mogao živjeti i raditi.

Druga kafana se nalazi par koraka ispod Zoranove. Imaju konobaricu. Puštaju staroškolski turbo folk i uvijek dođe neka ljuta žena nečijeg alkoholičara da mu jebe mater iz auta.

Ja ne znam ni kako se zove ta druga kafana, ali znam da je Zoranova kafana, kafana, što bi se reklo " s onim nečim".

14.09.2016.

pogled [2]

Mjesecu ne smetaju
nebitne voćke i orasi.

On se sakrije iza oblaka
i cijelu noć gleda
svoju topolu.
13.09.2016.

PA-145/13

Slušam od osnovne škole, barem od petog razreda, koliko ću se morati školovati. Osam godina osnovne škole, četiri godine srednje škole, četiri godine fakulteta i doktorat je spominjan, ali ne znam koliko su mu godina brojali.

To je otprilke 16 godina školovanja. Meni kao dijetu je to bilo puno. Ja sam u osnovnoj bio loš učenik, u drugom dijelu (od petog do osmog razreda) pogotovu. Uvijek sam imao smisla za jezik. I engleski i bosanski. Samo što engleski može trenutno u smeće.

U srednjoj školi sam imao petice, osim matematike, koju sam nekako prošao. Ali nikad nisam imao navike za učenje. Sjedio sam u prvoj klupi i kupio svojim ušima znanje. Pola sata sam učio kod kuće, eventualno. Išao sam u školu koju svojom voljom ne bih išao. Htio sam upisati elektrotehničku. Ja sam svakako i star krenuo u školu.

Završio sam srednju školu. Izbora nije bilo. Ekonomija ili redovno ili vanredno. Ja kao razumno dijete zbog matematike na redovnom studiju sam uzeo vanredno.

Jebeno sam pogriješio. Moj otac voli štele. Šteli me gdje ne treba i kad ne treba. Da sam upisao redovno, morao bi masno platiti da upadnem, ali je on ovako "zvao nekog" da me ko fol pogura iako sam bio treći na listi primljenih studenata.

Položio sam par ispita iz prvog i drugog semestra prve godine. Već sjeban sam razmišljao o obnovi. Otišao sam u studentsku službu, kažu mi da nema obnove, da je bezuslovno. Da sam u paklu države i oca. Da mi nema izlaza nego da se objesim ili bacim pod autobus.

Kad me otac prošle godine davajući mi novi telefon pitao za fakultet shvatio je da ja ne učim. Posvađali smo se.

On to nije prihvatao. Ove godine u januaru je naštelio profesora prava da me upiše ponovo, iako nisam ni ispisan. On je rekao da je to sve moguće, samo treba platiti i polako ne disati, ne jesti, ne spavati, učiti i polagati ispite. I završiće se sad. To je samo rekao jer mu je dobro plaćeno.

Ja sam njemu pokušao sto puta reći za problem "medvjeđe usluge", ali on se samo nasmije i kaže "završit ćeš ti to."

Večeras mi reče da ga zvao profesor i da je reko da dođem da mi upiše ocjenu. Silazim niz stepenice, mati kaže da ga je on (otac) zvao.

A neki dan sam se posvađao s njim i reko mu da od tog nema ništa i on me je opet sjebao i neću moći spavati ko što ne mogu spavati tri godine.


Stariji postovi

Brute Force
<< 09/2016 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930

Sve što nije moje

Piraterija

Pankanje

<3
paradise.lost





Recenzije i pokušaji recenzije

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
108929

Powered by Blogger.ba